Dodik napao Hrvatsku zbog ustaštva, dok istovremeno veliča četništvo

Međutim, ove moralne lekcije dolaze od istog političara koji se, samo nekoliko dana ranije, javno i s pijetetom oprostio od ozloglašenog četničkog vojvode, nazivajući ga "časnim borcem" i "velikim patriotom". Ovaj drastičan kontrast u stavovima otvara pitanje o selektivnom pamćenju i političkom licemjerju lidera SNSD-a.

Dodik o Maksimiru: "Ispisali su se iz civilizacije"

Reagujući na provokaciju Bad Blue Boysa usmjerenu protiv zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića, Dodik je na društvenoj mreži X napisao kako taj čin dokazuje da "Hrvatska nije izašla iz vrtloga mržnje prema Srbima".

"Veličanje ustaštva kao produkta nacističke ideologije za svaku je osudu, a prešućivanje hrvatskih dužnosnika znači suučesništvo. Od tog pokliča, uz koji su ubijene stotine hiljada Srba, Židova, Roma i ostalih, ježi se civilizirani svijet. Oni koji ga propagiraju, ispisali su sebe iz civilizacije i upisali u barbarstvo," poručio je Dodik.

Njegova osuda fašizma bila bi načelno ispravna i politički odgovorna – da nije konteksta u kojem je izrečena.

Dodik o četničkom vojvodi: "Veliki patriota"

Dok s jedne strane s pravom osuđuje ustašku ideologiju zbog zločina nad Srbima, Židovima i Romima, Dodik s druge strane rehabilituje i slavi ideologiju koja je historijski (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i 90-ih) bila odgovorna za slične zločine nad nesrpskim stanovništvom.

Podsjetimo, prije samo nekoliko dana, povodom smrti četničkog vojvode Slavka Aleksića, komandanta odreda koji je godinama držao Sarajevo pod opsadom sa položaja na Jevrejskom groblju, Dodik je napisao: "Danas nas je napustio vojvoda Slavko Aleksić, veliki patriota... Slavko Aleksić ostat će upamćen kao izuzetno hrabar i častan borac."

Selektivni antifašizam

Paradoks Dodikove politike leži u činjenici da on istovremeno pokušava igrati ulogu "djeteta Kozare" (kako je sam sebe nekad nazivao, osuđujući četničku izdaju partizana) i novog vožda koji veliča četničke komandante.

Kada se u Zagrebu pojavi "Za dom spremni", Dodik to ispravno naziva barbarstvom i ispisivanjem iz civilizacije. No, kada se u Republici Srpskoj veličaju četnički simboli i ljudi poput Aleksića, to se u Dodikovom narativu naziva "patriotizmom" i "čašću".

Ovakvi dvostruki aršini ne doprinose smirivanju tenzija u regionu, već služe isključivo za homogenizaciju biračkog tijela – s jedne strane strahom od "povampirenog ustaštva", a s druge strane glorifikacijom vlastitih radikala. Pravo pitanje ostaje: može li se biti vjerodostojan kritičar jednog fašizma, dok se istovremeno flertuje s drugim?